The Cure - Friday I'm In Love
I don't care if Monday's blue
Tuesday's grey and Wednesday too
Thursday I don't care about you
it's Friday I'm in love
Monday you can fall apart
Tuesday Wednesday break my heart
Thursday doesn't even start
it's Friday I'm in love
Saturday wait
and Sunday always comes too late
but Friday never hesitate
I don't care if Monday's black
Tuesday Wednesday hearts attack
Thursday never looking back
it's Friday I'm in love
Monday you can hold your head
Tuesday Wednesday stay in bed
Oh Thursday watch the walls instead
it's Friday I'm in love
Saturday wait
and Sunday always comes too late
but Friday never hesitate
dressed up to the eyes
it's a wonderful surprise
to see your shoes and your spirits rise
throwing out your frown
and just smiling at the sound
and as sleek as a shriek
spinning round and round
always take a big bite
it's such a gorgeous sight
to see you eat in the middle of the night
you can never get enough
enough of this stuff
it's Friday
I'm in love
I don't care if Monday's blue
Tuesday's grey and Wednesday too
Thursday I don't care about you
It's Friday i'm in love
Monday you can fall apart
Tuesday Wednesday break my heart
Thursday doesn't even start
It's Friday i'm in love
U ovim glupim ˝smajlićima˝ nema nijedan pošteni tužko/tuško
Ja sam tužna!
I ljuta!
Na sebe!
I druge!
Nastavak
Odvojila je svoje usne od njegovih i pogledala u oči koje su je promatrale iza naočala plavog okvira. Osjetila je neopisivi val sreće.
On ju je zagrlio i poveo preko ceste prema parku. Sada je znao da je to što osjeća stvarno. Nagnuo je svoju glavu bliže njezinoj i poljubio je u obraz.
Sjeli su na klupu u parku i isprepleli prste i gledali jedno drugom u oči, ne govoreći ništa. Nisu bili svjesni da nisu izmijenili ni deset rečenica, no to sada ionako nije bilo važno. Ona je znala je njezino ime sada ugravirano u njegovom srcu, i obratno.
Svjetiljka pored klupice se titrajući se ugasila ostavljajući ih u mraku.
Svojom rukom dotaknula je njegov obraz i nastavila pratiti obrise njegova lica. Prošla je prstima kroz njegovu kosu. Shvatila je da ima prekrasnu kosu i s neugodom pomislila na svoje ispucale vrhove koje je on upravo držao u svojim rukama.
- Imaš prekrasnu kosu – rekao joj je tiho, a ona je mogla osjetiti strujanje njegovih riječi. Nije ništa rekla nego mu se samo približila i poljubila.
Pobojao se da je ovaj trenutak samo san, no ni snovi nisu nikada bili tako savršeni kao ovaj trenutak.
(…)
!!!Klišej!!!
(…)
Sudbina postoji, moje malo sunčeko Pejica je to dokazalo. Bebač moj mali sretni. Vojim te!
Upoznavanje
Promatrao ju je kako ga fiksira svojim namazanim okicama. Pitao se je li svjesna da joj se crna olovka razmazala.
- I što si zanimljivo radio danas? - upitala je pokušavajući stvoriti temelje za nekakav razgovor.
- Bio na faksu… uživao u blagodatima dana - odgovorio je i zašutio ne čineći ništa kako bi prekinuo tešku tišinu.
Hodali su tako jedno pored drugoga. On je gledao pred sebe, a ona u svoje sive tenisice koje su nekoć bile bijele.
S vremena na vrijeme pogledavali su jedno u drugog , no nikada u isto vrijeme. Promatrao je reljef njezina lica kojem se prije deset minuta nije mogao sjetiti izgleda.
Nakon deset minuta neprekinute šutnje stali su. Nisu znali kojim putem nastaviti. Ona nije poznavala kvart, a on nije znao kuda bi je odveo.
Stajali su jedno ispred drugoga pokraj semafora na kojem je svjetlilo zeleno svjetlo i pored ljudi koji su užurbano prolazili. Podigao je svoju ruku i obrisao onu razmazanu crnu olovku koja ga je cijelo vrijeme pikala u oko. Ona je zbunjeno podigla ruku i dotaknula obrisano mjesto.
- Olovka ti se razmazala – objasnio je svoj čin.
- Ahaa – shvatila je.
Sad je napokon mogao uživati u pogledu na njene oči koje su ga zbunjeno promatrale. Vidio je u njima svoj obris. Nagnuo je glavu i poljubio je. Nije se odmaknula.
(…)